Finn

Promatrala ih je kako žive svoje živote. Promatrala je kako nastavljaju naprijed. Kako ne zastajkuju, kako ne sumnjaju u svoje odluke, kakve god posljedice bile. Voljela je promatrati njihov razvoj. I dalje su joj nedostajali i na ovaj način je nadoknađivala taj nedostatak. I dalje je živjela među njima na neki način, premda je bila mrtva. Neporecivo, nepovratno mrtva. Ali živa u njihovim sjećanjima. Vividno živa, vibrantna i postojana. Kao kada je bila živa.

Razmišljala je dosta o svojoj smrti, čak i sada, nakon što je prošlo toliko vremena. Znala je da je njena smrt bila greška, ali opravdavala je svoj postupak zbližavanjem svojih najbližih. Upoznavanjem s Arden. Sa boljom Finn. Finn koja to možda ne bih napravila da joj je dana druga prilika. Sada je bilo gotovo, nije bilo povratka. Ono što je učinjeno, je učinjeno. I sada si mora dopustiti da nestane. Da otiđe.

zbogom, ona reče u ništavilo.

Alex

Opet se nalazio u svojem stanu u gradu, jutarnja svjetlost se probijala kroz otvorene prozore i padala na njegov krevet. Razbacana ogledala su isijavala svjetlost na zidove i pod. Svjetlost je padala na njenu kožu i njenu dugu tamnu kosu. Ležala je na boku, licem okrenuta prema njemu. On je ležao na leđima, ruku na trbuhu. Promatrao je svjetlost koja se okrećala oko njih dvoje.

„Toliko blizu živimo“, ona tiho reče. Da, on pomisli. Cijelo vrijeme smo tako blizu živjeli jedno pokraj drugog. Kao da je Finn znala. I dok je to pomišljao, znao je da je Finn na neki način i morala znati da su toliko blizu jedno drugome.

Arden je ležala pokraj njega, obučena u majicu od prošlog dana i u donjem rublju. Bila je preumorna, pa je prespavala kod njega. Živjeli su udaljeni jednu ulicu. Znao je da i ona razmišlja o njihovoj blizini i da li je Finn bila krenula prema Alexu i naišla na Arden. Ali nisu mogli to znati. Ni jedno od njih dvoje. Pustili su svojim mislima da otiđu predaleko.

„Mislio sam da ćeš još dulje spavati“, on joj reče, budan već sat i pol. Volio je provoditi svoje vrijeme u svojem krevetu.
„Koliko god voljela provoditi svoje vrijeme u krevetu, volim biti i izvan svoje kuće, znaš“, ona mu reče. Gledala ga je, ali on ju nije mogao pogledati natrag u te sive oči. Znao je da traži odgovor, ali nije joj ga je mogao dati. Htjela je da izađe iz stana. Zato je i došla prespavati kod njega. Da ga vrati natrag u svijet.

Dodirne ga prstom po nadlaktici. Lagano se naježi, ali ni tada ju ne pogleda. „Doprati me do doma, Alex“, ona mu reče.
„U redu“, on joj reče.

Poslije, hodali su zajedno. Niz njenu ulicu. Nije im trebalo dugo da se nađu na ulazu njene zgrade. Imala je ruke u džepovima i gledala ga je zamišljeno.

„Hvala ti“, ona reče.
„Nema na čemu“, on kaže.
„Razmišljala sam da se preselim kod tebe“, ona reče i on prizna samom sebi, imao je dosta mjesta u stanu. Ne bi mu smetalo. Svidjela mu se ideja.
„Sviđa mi se ideja“, reče joj s osmijehom.
„U redu“, ona se nasmiješi, nagne se, stavi svoju ruku na njegovo rame i poljubi ga u desni obraz.
„Hvala tebi“, Alex joj kaže. „Na svemu.“

Ona kimne i uđe u svoju zgradu.

Arden

Osjećala se kao da joj treba ispisati nešto, nešto što može položiti pokraj njena groba i držati se toga da nitko neće znati što je bilo ispisano u pismu namijenjenom njoj samoj. Autorici tolikih pisama svojim prijateljima. Nije znala kako da započne, ali morala je započeti od nečega i znala je da će ostatak sam doći od sebe.

Draga Finn, ona započne, olovke u zraku već nakon prvih dvije riječi.
„Voljela si promatrati kako pišem riječi koje nisu bile namijenjene tebi, ali si me opet gledala s tim očima punih ljudi kao da te riječi upućujem tebi. Nisam. Skoro pa nikad nisam. Ali ti si htjela vjerovati u tu laž pa sam ti ja to dopustila.
Veća sam od svojih grijeha. Ali tko sam ja da ih priznajem? Ako si htjela živjeti u laži, ja sam ti dopustila. Svojevoljno.
Gledala sam te dok bi spremala svoje stvari, dok nisi u jednom trenutku jednostavno otišla, nestala. Nisam te nikad više vidjela. Niti jednom u gužvama. Niti jednom na osamljenim mjestima. Držala si se svojeg svijeta, nisi ulazila u moj.
Prihvatila sam to kao tvoj ostavku od svijeta. Od življenja. Nadam se da prihvaćaš to. Jer ove riječi nećeš vidjeti.“

Arden je znala da bi se Finn svidjelo pismo, čak i kada nije bilo toliko istinito. Znala je da bi voljela gledati ju dok ispisuje pisma.